Dječja psihologinja Anna Fox (Amy Adams) boluje od agorafobije, teškog oblika agorafobije. Iza svojih prozora potajno proučava svoje susjede i čini se da je svjesna svega što se događa oko njezine kuće. Međutim, sve se promijeni kad jedne noći svjedoči stravičnom činu nasilja koji će osigurati da nitko nije na sigurnom, čak i iza zatvorenih vrata. Žena u prozoru misteriozni je triler zasnovan na istoimenom romanu A.J. Finac. ‘Žena u prozoru’ savršeno se uklapa u popis filmova poput ‘Tajni prozor’ i ‘Djevojka u vlaku’; također krimiće temeljene na knjizi, u kojoj gledatelj neprestano pokušava shvatiti što se događa. Tko je lud: glavni lik, ostatak likova ili možda vi sami? Te priče često započinju s nestabilnim glavnim likom: usamljenik koji se zatvori u svoju kuću, pretjerano pije u kombinaciji s lijekovima i često je doživio traumatičan događaj. Redovito ste u zabludi i od početka dobivate tragove koji će igrati važnu ulogu kasnije u filmu. To je poput igranja igre Clueda i pokušaja odgonetnuti tko je ubojica. Međutim, s ‘Ženom na prozoru’ tragovi su prilično debeli. Mačka, fotografija se snima, bljesak povratka snježnog neba i krovnog prozora koji je gotovo slomljen. Jasno je naglašeno. Ne nužno i loše, jer kao gledatelj imate dobru priliku i kao detektiv, ali to vam ne bi trebalo biti previše jednostavno. U svakom slučaju, možete osjetiti preokret radnje koji dolazi od milja i to je šteta, jer zaokreti najbolje funkcioniraju kad dođu potpuno neočekivano. S ‘Ženom na prozoru’ Joe Wright redovito se poziva na klasični film noir koji karakterizira dominantan osjećaj melankolije, razočaranja i paranoje i često ima tipične likove poput ciničnog, usamljenog junaka (antijunaka) fatalna žena. Dao je filmu noir moderan preokret, ali uspijeva zadržati klasičnu ljepotu, poput antičke slike. Tome posebno pridonosi pažljivo osvjetljenje i redovito nam pokazuje sjene za koje ne znamo pokazuju li nam pravu prirodu osobe ili su samo sjene. Amy Adams je fatale femme u svom najčišćem obliku; prirodna ljepotica, ali s tamnim odljevom oko sebe. Wrightova poruka je jasna: kroz strah možete stvoriti užasan, ograničavajući svijet. Stoga se unaprijed može odgovoriti na pitanje hoće li se Anna konačno usuditi napraviti korak vani. ‘Žena na prozoru’ zabavna je i nikada nije dosadna, ali jedino što se neprestano pitate jest jeste li film prije toga upravo gledali.
